Multidisciplinarni stručni skup „Celijakija u odraslih: nedovoljno prepoznat javnozdravstveni problem“, održan je u četvrtak, 6. lipnja 2024., u Velikoj dvorani Hrvatskog liječničkog zbora u organizaciji Hrvatskog društva za kliničku prehranu Hrvatskog liječničkog zbora. Skup je okupio vodeće stručnjake u području celijakije te brojnu publiku koju su činili liječnici obiteljske medicine, nutricionisti, gastroenterolozi, farmaceuti, ali i brojni drugi zdravstveni djelatnici koji se u svojem radu susreću s oboljelima od celijakije. Celijakija se već gotovo dvadeset godina sve manje razmatra kao pedijatrijska dijagnoza, budući da se može dijagnosticirati u bilo kojoj dobi. Ipak, svijest o ovome problemu i dubinsko poznavanje problematike još uvijek nije na poželjnoj razini među zdravstvenim djelatnicima u Republici Hrvatskoj. Nasuprot tome, bezglutenska dijeta kao jedina i doživotna terapija za celijakiju danas je postala prehrambeni odabir široke populacije. Ipak, principi stroge bezglutenske prehrane znatno su kompleksniji od povremenog a odabira bezglutenskih proizvoda koji postaju sve zastupljeniji na policama naših trgovina.

 

Skup je započeo bezglutenskim ručkom dobrodošlice, a potom je uslijedila serija stručnih predavanja. Prvi blok predavanja započeo je predavanjem o postavljanju dijagnoze u odraslih osoba, prof.dr.sc. Silvije Čuković Čavke, dr.med, doajenke u području dijagnostike i liječenja celijakije odrasle dobi. Istaknula je kako je celijakija kronični poremećaj imunosnog sustava koji pogađa oko 1% populacije i karakterizira je doživotna nepodnošljivost glutena. Bolest uzrokuje upalno oštećenje sluznice tankog crijeva, što dovodi do atrofije sluznice te može izazvati ozbiljne komplikacije ako se ne liječi. Dijagnoza se postavlja patohistološkom verifikacijom atrofije tankog crijeva i određivanjem protutijela na tkivnu transglutaminazu u krvi, a isto je potrebno učiniti prije isključivanja glutena iz prehrane. Genetski testovi mogu pomoći u dijagnostici, osobito kod osoba koje su već započele bezglutensku prehranu, imaju nekonzistentne rezultate testova ili kod obiteljskog probira na genetsku predispoziciju, zaključila je prof. Čuković Čavka.

Potom je uslijedilo predavanje prim.dr.sc. Ivane Knežević Štromar, dr.med. o poremećaju jetrenih enzima do kojeg dolazi uslijed celijakije. Kliničke manifestacije u odrasloj populaciji su vrlo različite te uključuju i one tipične za celijakiju, no bolest se može prezentirati i neuobičajenim kliničkim slikama. Celijakični hepatitis se očituje povišenim vrijednostima jetrenih enzima ALT i AST kod osoba s dijagnosticiranom celijakijom, bez drugih uzroka za povišenje, te se poboljšava uvođenjem bezglutenske dijete. Prevalencija povišenih aminotransferaza kod aktivne celijakije varira od 10-60 %, a celijakija može biti prisutna s drugim autoimunim bolestima jetre. Također, celijakija je prisutna u 4-6% bolesnika s autoimunim hepatitisom, 1-7% s primarnom bilijarnom kolangiopatijom, i 2-3% s primarnim sklerozirajućim kolangitisom. Osobe s celijakijom imaju veći rizik razvoja nealkoholne bolesti masne jetre (NAFLD), zahtijevajući pažljiv dijagnostički i terapijski pristup. Knežević Štromar ističe kako pravovremena dijagnoza celijakije i uvođenje bezglutenske dijete, doživotno, može prevenirati razvoj komplikacija bolesti, uključujući i celijakični hepatitis.

Iako se prethodno shvaćala kao bolest koja pripada sferi gastroenterologije, sve više se razmatra i kao neurološka bolest. Prof.dr.sc. Ervina Bilić u svom se predavanju dotaknula neuroloških manifestacija celijakije ističući kako se veliki broj bolesnika javlja neurologu i zbog kliničkih manifestacija sekundarnih deficita vitamina i oligoelemenata u sklopu sindroma malapsorpcije. Naglasila je kako je važno imati na umu i kliničke entitete u kojih autoimuno događanje prvo djeluje protiv središnjeg živčanog sustava, a tek potom u tankom crijevu, tako da prva manifestacija ovog spektra bolesti može biti poremećaj koordinacije ili druga neurološka klinička slika, ovisno o dijelu živčanog sustava koji je zahvaćen.

Liječnice obiteljske medicine, doc.dr.sc. Venija Cerovečki i Ana Mašić Prpić, dr.med. u svojem su predavanje objasnile kome je potrebno učiniti probir na celijakiju u ordinaciji obiteljske medicine. Istaknule su kako se u populaciji od 2000 pacijenata za koju skrbi obiteljski liječnik, obzirom na prevalenciju celijakije u Hrvatskoj i svijetu, može očekivati 20 pacijenata sa neliječenom celijakijom. Neliječena celijakija smanjuje kvalitetu života i povećava rizik od komplikacija i malignih bolesti. Prepoznavanje i probir celijakije treba provoditi prema gastroenterološkim smjernicama, koristeći antitijela na tkivnu transglutaminazu (tTG) i ukupni IgA. Genetičko testiranje je također ponekad korisno u daljnjoj dijagnostici. Timski i interdisciplinarni pristup, uz dobru komunikaciju između liječnika i pacijenta, ključan je za unapređenje skrbi i kvalitete života oboljelih, ističu liječnice.

Komplikacije celijakije, poput malapsorpcije, malnutricije, intolerancije laktoze, ali i zloćudnih bolesti našle su se u fokusu predavanja Dore Grgić, dr.med. Celijakija često prvo uzrokuje laboratorijske znakove malapsorpcije, a kasnije klinički očit malapsorpcijski sindrom. Anemija je česta komplikacija zbog nedostatka željeza, folne kiseline i vitamina B12. Malapsorpcija kalcija i vitamina D dovodi do osteopenije i osteoporoze, povećavajući rizik od prijeloma. Nedostatak vitamina K može uzrokovati poremećaje zgrušavanja krvi, a malnutricija se manifestira gubitkom težine, edemima i zastoju u rastu kod djece. Celijakija također može uzrokovati intoleranciju laktoze i povećati rizik od refraktorne bolesti koja ne odgovara na dijetu i različitih malignih bolesti.

 

Je li bezglutenska prehrana zdrava za sve, objasnila je prof.dr.sc. Darija Vranešić Bender.

Istaknula je kako se prehrana bez glutena provodi i kod drugih autoimunih bolesti poput Hashimotovog tireoiditisa, multiple skleroze, sindroma iritabilnog crijeva, eozinofilnog ezofagitisa te upalnih bolesti crijeva. Dokazi za primjenu u tim indikacijama su ograničeni, no iskustveno i u pojedinačnim kliničkim slučajevima mogu se očekivati povoljni učinci. Dermatitis herpetiformis je kožna manifestacija celijakije koja se očituje crvenilom, urtikarijom i papulama, najčešće na zglobovima poput koljena i laktova, a kožne promjene povlače se eliminacijom glutena iz prehrane. Osjetljivost na gluten bez celijakije (engl. non-coeliac gluten sensitivity, NCGS) uzrokuje probavne i izvancrijevne simptome koji se pojavljuju nakon unosa glutena, a nestaju s eliminacijom istog iz prehrane. Terapija bezglutenskom prehranom je jedina učinkovita metoda liječenja celijakije, ali zahtijeva dosljednost tijekom cijelog života kako bi se izbjegle komplikacije. Edukacija i podrška su ključne za uspješno pridržavanje bezglutenske prehrane. Gluten nije esencijalna komponenta u prehrani i stoga bezglutenska dijeta ne može škoditi nikome. Ono što se često zanemarivalo je upravo kvaliteta bezglutenske prehrane, a u tom smislu potrebno je posebnu pažnju posvetiti nutritivnoj kakvoći bezglutenskih proizvoda. Proizvodi novije generacije često su dizajnirani sukladno postulatima pravilne prehrane, no ipak je potrebno proučiti deklaraciju proizvoda i obratiti pažnju na sadržaj vlakana, proteina, šećera, soli, zasićenih masti, jer ako je „bez glutena“ ne mora uvijek biti i „zdravo“, što je često percepcija javnosti.

Amalija Jurjević Delišimunović, predsjednica udruge CELIVITA, kroz svoje predavanje dotaknula se teme širenja znanja o bolesti u populaciji. Istaknula je kako život s celijakijom nakon postavljanja dijagnoze donosi mnoge izazove, uključujući nedovoljnu svijest o štetnosti čak i najmanjih tragova glutena, ograničen dostup prehrambenih opcija izvan kuće te križnu kontaminaciju glutena u raznim proizvodima. Nedostatak inkluzivnih praksi u ustanovama kao što su škole, menze, bolnice i domovi za starije također otežava očuvanje zdravlja osoba s celijakijom. Edukacija, specifična znanja o bezglutenskoj prehrani, podrška i svijest o celijakiji važni su za pacijente i njihove obitelji, a udruge poput CeliVita igraju ključnu ulogu u tome, pružajući obrazovanje ne samo javnosti već i institucijama, proizvođačima hrane i ugostiteljima. Registar bezglutenskih proizvoda i slične inicijative olakšavaju održavanje bezglutenske prehrane i poboljšavaju kvalitetu života osoba s celijakijom, zaključuje Jurjević Delišimunović.